Sezona 1985/86 Dražen je postizao 43.3 koša po utakmici

Godinu dana u vojsci Draženu je iskoristio za odluku o nastavku karijere. Šibenika ga je pod svaku cijenu htjela zadržati; trener sveučilišne momčadi Notre Dame 'Digger' Phelps je posjetio Baldekin u želji da nagovori Dražena za preko-oceanski transfer; brojne ponude svih klubova države.

Međutim, Dražen je od prvog dana znao gdje treba ići. U klub u kojem igra njegov brat Aleksandar, klub koji je osvojio državno prvenstvo čime bi Dražen mogao igrati u premijernoj europskoj ligi.

Cibona Zagreb je bio logičan korak za Dražena Petrovića. Bivši predsjednik hrvatske nacionalne ekipe, Mirko Novosel, koji je bio trener Cibone u to vrijeme govori:

Dražen se pridružio ekipi koja je osvoila nacionalno prvenstvo, ali koja je potonula u europskoj ligi sa nula pobjeda i deset poraza. On je bio ta kvaliteta koju smo trebali da postanemo europski močnici.

Četiri godine u Ciboni dalo je Draženu dovoljno vremena da pokaže sav svoj talenat u europskoj premijernoj ligi. Konačno dva brata, rame uz rame, najbolji bekovski par u Europi. Kako je bilo igrati sa Draženom? Rekao bih, najbolje i najlakše godine moje karijere, rekao je njegov brat Aleksandar.

Prvo što je Dražen učinio u dresu Cibone, možete li pogoditi, postigao je Šibenci 56 koševa. I dok su navijači njegovog matičnog kluba skandirali Dražene ti si naš! Nemoj više Dražene! on je zabijao. Ne, nije mi bilo teško. Uspomene su uspomene, ljubav je ljubav, ali na terenu ne poznajem nikoga. I ne priznajem. Dat ću im opet 56, ako ću moći, govorio je Dražen nakon utakmice.

Spektakl!

Dražen i Cibona su osvojili sve što jedna europska ekipa može osvojiti u četiri godine. Dvostruki europski prvaci, europski kup prvaci, nacionalni prvaci, nacionalni kup prvaci, prvaci kupa Koraća, te nekoliko finala koji se neočekivano iskliznula.

Aleksandar govori o tim godinama:

Što je Dražen donio Zagrebu? Spektakl za pune četiri godine! Svaki njegov pokret bio je vrhunsko djelo. Njegovo i njegovih suigrača. Draženova najveća kvaliteta?

Za velika finala i utakmice svi smo živili, ali za te male utakmice koje si morao dobiti jednostavno nije bilo dovoljno motivacije. Dražen je igrao te utakmice za njegove navijače.

Ovo je posao u kojem nemaš pravo na slab dan. Više od svega, osjećao sam obavezu prema navijačima. Moraš vratiti njihovu ljubav. I zato nikada nisam uzeo slobodan dan kad sam bio na parketu. Igrao sam za njih, istodobno za klub i za sebe. - Dražen Petrović

Dražen i Cibona su pregazili Europu

Igrači Cibone su doživjeli renesansu Draženovim dolaskom. Osjećali su da nište nije nemoguće dok god je Dražen bio sa njima na parketu.

Nikada neću zaboraviti utakmicu protiv Partizana iz Beograda, tjedan dana nakon što smo osvojili naše prvo Europsko finale u Ateni protiv Reala iz Madrida. Slavili smo naš uspjeh danima i nitko nije trenirao za to vrijeme. Međutim, domaće prvenstvo još nije bilo gotovo.

Partizan je došao u Zagreb da iznenadi... očekivali su nas umorne... zabili smo im 72 koša u prvom poluvremenu. U trenucima kada nismo trenirali danima, nakon slavlja. Prva promašena trica nakon 18 minuta igra. Nezaboravno! prisjeća se Aleksandar..

Dražen je znao da ga protivničke momčade ne mogu zaustaviti. - Aleksandar Petrović

Nezaustavljiv!

Dražen je donio spektakl u Zagreb, i ne jednom je postigao 40, 50, 60 koševa u dresu Cibone. Talijanske novine usopoređivale su ga sa Mozartom, jer za njih Dražen je predstavljao - košarkaškog Mozarta.

Tko može zaboraviti njegovih 8 trica zaredom protiv Limogesa (Francuska) kada je Cibona gubila 16 koševa razlike na poluvremenu. Ili protiv Simca (Italy) kada je ponovo njegova ekipa gubila 9 koševa razlike, ali zahvaljujući Draženovih 47 koševa i nekih 25 asistencija Cibona je uspjela izvući važnu utakmicu u Europskoj ligi.

Simcov trener Dan Peterson rekao je nakon utakmice: Cibona ima dobrih igrača, ali Dražen je momčad za sebe.

Osim spektakla, Dražen je donio Zagrebu i njegove radne navike. Draženovi standardi treniranje prenjeli su treneri na mlađe igrače u Ciboni i po Europi. Jutarnji treninzi postali su obavezni za sve igrače, a individualni radovi su sve učestaliji sa mlađim igračima. Ako Dražen može, možeš i ti, govorili su treneri mlađim igračima.

Neven Betričević, reporter Zagrebačkih novinskih izdanja, sjetio se priče o Draženu: Našao sam se sa Draženom radi intervjua. Bila je to njegova zadnja godina u Ciboni nakon poraz u državnom finalu. Izašao je iz automobila, noseći loptu. Pogled je nudio pitanje, samo jedno pitanje. Uporno sam gledao loptu. Dražen je rekao:

Dražen je imao poseban odnos sa svojim navijačima

Što se čudiš. Ne mogu prestati živjeti. Ja sam svoje učinio. Lopta? Čovječe, stalno imam loptu u autu. I kad mi dođe, odem u dvoranu, šutnem 100,200 ili 500. Koliko ću danas? Ne zanam. Ali znam da ću nakon našeg razgovora u dvoranu. Idem trenirati, isprazniti se. Ovo nije kraj svijeta.

Za njega zasigurno i nije bio. Bilo je vrijeme za Dražena da krene dalje. Aleksandar je nudio završnicu.

Dražen se zaljubio u Zagreb, i nebrojeno puta je govorio o povratku, o životu u Zagrebu. Planirao je odigrati zadnje dvije godine u Ciboni. Za sve te odlične godine provedene zajedno. Dražen i Cibona. Cibona i Dražen. Nako 4 godine shvatio je da neke stvari jednostavno su neponovljive... znali smo: Dražen je morao otići. Europa je njegov slijedeći korak.

Slijedeće: Dražen u Real Madridu