Protiv Bosne u finalu play-offa
Većina mladih igrača napreduju kroz mlađe kategorije, nadajući se ulasku u seniorsku ekipu. Dražen je imao drugačiji plan. Pridružio se prvoj ekipi Šibenke več sa petnaest godina. Igrači u ekipi su bili 10-15 godina stariji od Dražena, ali nije bio zaplašen njihovih iskustvom niti košarkaškim znanjem.

Trener Slavnić, koje je, kao što bi Draženov brat Aleksandar rekao, imao hrabrosti igrati sa mlađim igračima, vidio je u Draženu moć i intelekt koji bi uzdigao njegovu ekipu do željenih visina. I bio je u pravu...
Vođa u sedamnaestoj godini, Aleksandar govori, vjerovatno i nije bio svjestan svoga toga... nikada nije forsirao liderstvo... jednostavno mu je dodjeljeno i on ga je prihvatio.

Dražen je uistinu došao na svoje 1982. godine kada je poveo svoju ekipu do finala Kupa Koraća izgubivši od Limogesa (Francuska). Uistinu, bio je to veliki uspjeh za tako mali klub i mladu zvijezdu. Dražen je znao da su pravi dvoboji tek ispred njega. Vratiti se nazad na osnove vježbe bio je logičan korak za Dražena. U dvoranu - šest, sedam, osam sati vježbajući... do savršenstva.

Radnik, fanatik... ovisnik o košarci..da, bio je. I znate zašto? Ne zbog toga što je provodio sedam, osam sati na dan u dvorani, nego zato što nije propustio niti jedan dan bez treninga.
- Aleksandar Petrović

U sedamnaestoj godini, Dražen je pobjeđivao protivnike koristeći svoj talenat, dribling, um. Već u ranim danima života, shvatio je što će dodatni treninzi i kvalitetan radu učiniti za njegovu karijeru... Učiniti će ga boljim od ostalih.

Njegova predanost ga ponovo nosi daleko, i dalje nego ikoga u njegovoj generaciji pa i među starijima. Draženu je bilo samo osamnaest godina kada je proglašen najboljim igračem u državi, noseći svoju Šibenku do naslova prvaka. Iako je pogodio dva odlučujuća slobodna bacanja, politika je prevladala sport. Dva dana kasnije, prvenstvo je oduzeto Šibenci radi navodnog lošeg suđenja. Na ponovljenoj utakmici Šibenka se nije pojavila.

"Šibenik u mom srcu... zauvjek"
Neviđena prevara u dražavnom prvenstvu nije sputavala Dražena da odvede svoj klub do još jednog finala Kupa Koraća. Europska finala učinila su ga itekako željenim u Americi. Profesionalni klubovi u Europi te sveučilišta u Americi očajnički su htjeli mladu hrvatsku zvijezdu. Po svim očekivanjima, Dražen je postao najtraženija osoba na kontinentu. Znao je da je vrijeme za odlazak. Šibenik je jednostavno postao premalen za njegove vizije.

Ako je istina da se prva ljubav nikada ne zaboravlja, onda je Šibenik ostao u meni od prvih dana. Tamo je sve počelo - premda sam emocije često gurao u stranu, nikada zapravo nisam imao dovoljno vremena, teško je, nemoguće zaboraviti te prve dane. Acine treninge, dan kad sam prvi put ušao u dvoranu, sve one sati koje sam proveo sam na parketu. Lopta, koš i ja.
Šibenik je odredio moju karijeru i pokazao put. I to je priča koja nema kraja. Nadam se, međutim, da će razumjeti, za ono što želim od košarke moram ići dalje. Moram zatvoriti jedan, da bih otvorio drugi krug.
- Dražen Petrović

Slijedeće: Dražen u Ciboni Zagreb